U svijetu u kojem živimo, nitko nas ne školuje da budemo poduzetnici, da vodimo posao ili marketing. Čak i marketinški usmjereni fakulteti za trendovima kasne u prosjeku – 5 godina. A to je, u sumanutom tempu u kojem jesmo, 4 godine i 11 mjeseci – prekasno za implementaciju.
Posljedično, trebamo mentore, vodiče i učitelje.
Idealno – stručne osobe, s iskustvom, stavom i konkretnim znanjem.
Idealnije – ne samo to.
Uvijek kada pričam o profesorima, učiteljima i mentorima – na pamet mi pada moj studentski put.
Danas se talijanistikom ne bavim, komparativnom književnošću – rubno, većinom iz hobija. Iako bih se usudila reći da komparatist u meni živi u mojim kampanjama. Ali talijanski – ne diram. Odavna nemam samopouzdanja. I čak i da mi dođe moj omiljeni talijanski brend parfema i zamoli kampanju – ne znam bih li smogla snage.
DEMENTORI
Taj dio stigao je od moje manjak samopouzdanja faze. I loših mentora.
Iz Splita sam na zagrebačku talijanistiku došla jako samopouzdana. Ali okopnjelo je za koji mjesec. Potpuno nestalo kroz dvje godine provedene tamo.
Umjesto mentora, bilo je dementora. Znaš one Harry Potter ekipe koja ti isiše moći, učini da si tužan i zauvijek nedovoljno dobar.
Bila je ta jedna V. Veoma stručna žena, stručnija je od svima znano opake A. Nazivno, nježnija od A. Dobar interni marketing i nešto optimističnija prolaznost na ispitima.
Ipak, nismo kliknule. Na moje fragilno samopouzdanje nije dobro sjelo njeno ponašanje. Superiorno. Sjećam se jedna zgode kada sam trebala držati prezentaciju na slobodnu temu. Moja je bila Chiara Ferragni, talijanska blogerica i uspjeh njene firme. Nije joj se dopalo. Popljuvalo mi Chiaru, a ni ja nisam prošla bolje. Od slobodne teme – skontala sam da sam slobodna u okviru očekivanih i akademski uvaženih tema. Domenico Dolce, Stefano Gabanna i Chiara nisu ta ekipa.
Preživjeh i došla sam po zadnju ocjenu. Tad je već bilo jasno da bih ja u školskom sistemu poludjela jako brzo pa sam našla posao u medijima, moda i beauty na jednom portalu. Pitala me gdje ću raditi, a ja sam se pohvalila. Bolje bi bilo da sam šutjela jer mi je fiktivna šaka kako “samo zato jesam dobra” doletjela u oko. Ne znam citiram li dobro, ali mučnina debelo podcjenjene osobe mi je zapela u trbuhu.
Srećom, nešto kasnije sam sebi pokazala da me svemir za modu, beauty i digital doista stvorio. I da u tome nema ništa loše.
A da si to dokažem pomogli su mi ljudi poput Lade, moje profesorice. Dama sa silnim osjećajem za druge, beskonačnim znanjem, empatijom i željom da pomogne.
Senzibilna i radosna, nježna i dosjetljiva. Toliko genijalna da smo na ispite smjeli nositi skripte, a ispit bi bio napravljen tako da, ako ne znaš, ničem ti skripte ne bi služile.
Genijalna. Otvorena.
Istinski zadovoljna sobom i ponosna na nas. Ona koja na svoje studente nikad nije gledala kao na nedostatnu mladost, nego kao na nasljednike, nositelje boljeg svijeta.
Sjetim je se svaki put kad shvatim da sam odradila neki kazališni projekt. I tragam za tim da je čujem u svom tonu na mojim predavanjima. Dio njene energije zauvijek ću nosit sa sobom.
POANTA MENTORA
Valjda je to poanta – mentora.
Imala sam pun kufer sreće i Lada nije ostala jedini takav mentor u mom životu.
A svi su oni kokreirali mentora kakav jesam.
Dosta toga znam.
I nikad neću učiniti da se osjećaš glupo.
Dobro vjerujem.
I ne prestajem ni kad nije optimistično.
Vjerujem u moć lijepih riječi.
Svugdje pa i na i internetu.
Empatična sam.
I puštam to u svoj posao.
Prilagodljiva sam.
I puštam to u svoj posao.
Glasna sam.
I glasno se smijem. S tobom, nikad tebi.
Ako želiš da budem tvoj mentor, klikni ovdje.
